Stari ženski satovi mi bude neku uspomenu na djetinjstvo, kad sam baki uzimala njezin i veselo ga stavljala na svoju ruku. Sjećam se da je imala stari Darwil sat, čuvala ga je godinama.
Kutije su izgledale obično, plastične, često crvene boje, ali ima i plavih. Na kutiji je pisalo Darwil i bila je krunica kao logotip, a sve je bilo otisnuto zlatno-žutom bojom. Ono što je bilo na licu sata, bilo je i na kutiji. Nije to bio Breitling sat pa da kutija bude ogromna i da sadrži sve i svašta. Za satove koji su kod nas kupljeni garancija je bila domaća. Pisalo je ime uvoznika, mislim Elektrotehna ili Genex. I bili su standardni garancijski uvjeti koji su važili za mnoge vrste robe. Bila je prema JUS-u. Kod njih nije bilo potrebe da se prave bilo kakvi certifikati ili pečati o originalnosti, jer se ti ženski satovi nisu kopirali kao Omega ili Breitling. Čim kupite Darwil, kupili ste original.
Ljudi mojih godina relativno slabo znaju stvari o njima, ženski satovi su nekada bili rijetkost. Više o Darwilu bi znali ljudi koji su sad u penziji i to ako su posjedovali Darwil. Zavisi kakav stav neko ima prema satu. Ja sam ljubitelj satova pa me i to zanima, ali običan prosječan vlasnik sata na taj sat gleda isto kao što mi gledamo na olovku, na peglu, na toster. Kao na nešto što je alatka koju koristimo. Inače nikad nisam čula od nekoga da je protiv Darwil-a, a posebice se njihovi ženski satovi nisu spominjali u negativnom kontekstu.
Darwil ženski satovi bili su za žene koje su radile u kancelariji. Omega je bio više za političare, direktore poduzeća ili istaknute bogatije članove društva. Darwil je imao tada položaj kao da danas vozite Fiat Punto ili Daciju. To su auti koji rade, ali nemate taj status. Znam i da su mnogi ljudi voljeli da nose zapadne satove koje su nabavili tako što poznaju nekog pilota ili stjuardesu, pa su se muški ili ženski satovi tako nabavljali iz inozemstva.…