KULTURA

23.05.2010. Medulin u kulturi - Kultura u Medulinu

U četvrtak 20.05.2010. u hotelu Medulin svečano je uz tradicionalne pjesme i ples predstavljena knjiga Medulin u pjesmi – Pjesme u Medulinu, dio koje je CD Kako se kantalo u Medulinu. Nakladnik knjige je Sekcija za očuvanje i promicanje kulturne baštine – Medulin, Društva kulturno umjetničkog stvaralaštva „Mendula“. Knjiga i CD svakako će doprinijeti očuvanju jezično-glazbene baštine, pa je njihova pojava za svaku pohvalu. Za nadati se da će Sekcija za očuvanje i promicanje kulturne baštine – Medulin jednako uspješno, pa i uspješnije, nastojati na očuvanju drugih dijelova tradicionalne kulture, a za ono što su već učinili i pokazali, ne samo kroz predstavljenu knjigu, nego i kroz pjesmu, glazbu i ples mladih, treba im čestitati. Priznanje svakako zaslužuje i Općina koja je prepoznala važnost očuvanja mjesne kulturne baštine i posljednjih godina podupire DKUS „Mendula“ s oko pola milijuna kuna.

Usput, sekcija za očuvanje medulinske kulturne baštine nastala je kao udruga građana u osnivanju polovicom 2003. godine, a krajem iste godine se pridružila DKUS „Mendula“. Iako godinama bez kune potpore ostvarila je određene rezultate (o početku rada sekcije vidi ovdje).

Nakon sedam godina rada rezultati su vidljivi i nadasve je dobro da se u mladih pobudilo zanimanje za kulturnu baštinu koju su stvarali i koju su im ostavili njihovi preci. A tih rezultata jamačno ne bi bilo da nije bilo financijske potpore od strane Općine, jer entuzijazam pokreće projekte, ali za njihovu izvedbu potreban je osim oduševljenja i novac kojim se moraju kupiti sredstva i platiti profesionalne usluge.

Uz uspješno djelovanje Sekcija za očuvanje i promicanje kulturne baštine – Medulin, Društva kulturno umjetničkog stvaralaštva „Mendula“, svakako treba reći da kultura jednog naroda, ali i lokalne zajednice nije rezultat stvaranja samo anonimnih stvaralaca, nego čak ponajprije izuzetnih pojedinaca koji dosežu najvišu kulturnu razinu i šire kulturno obzorje. I nije dovoljno da se takvim stvaraocima samo posmrtno odaju počasti, nego je upravo u interesu zajednice da ih u stvaralaštvu podupre još za života kada s tom potporom mogu svijetu dati više. A u Medulinu žive i djeluju nedovoljno prepoznati stvaraoci iznimnih dosega, kojima je potpora potrebna ne zbog njih samih, nego zbog kulturnog doprinosa koji daju i mogu dati zajednici. Jer, ma koliko narodna predaja bila važna i ma koliko se o njoj trebalo brinuti, kulturni se vrhunci osvajaju tek s iznimnim pojedincima i tek oni proizvode onu kulturno vrijednu baštinu koja neku zajednicu izdiže među ostalima. Dakle, baštinu koja nije vrijedna samo po tome što je naša, nego po tome što je kao iznimnu vrijednost i drugima možemo ponuditi. Zato je neshvatljivo s koliko se površnosti, neuravnoteženosti i kojekakvih pristranosti raspodjeljuju proračunska sredstava. Kultura je ono što nas čini ljudima i stoga briga za očuvanje kulturne baštine i razvitak kulture treba biti - mimo i iznad sebičnih interesa pojedinaca ili političkih stranaka - na prvom mjestu svakoj zajednici koja drži do svog kulturnog identiteta.

28.01.2010. Štrolige, prči i divice

U četvrtak 11. veljače 2010. u 19 sati, Pučko otvoreno učilište Pazin organizira u pazinskom Spomen domu likovno-pjesničko veče pod naslovom "Štrolige, prči i divice, Renata Percana i Drage Orlića".

Na programu je film "Genij, tu pokraj nas - Renato Percan" autora Milana Polića (trajanje 46 min). Zatim pjesme Drage Orlića koje će čitati autor i Regina Percan, te razgledanje likovno-pjesničke mape pod naslovom "Štrolige, prči i divice". Predviđeno vrijeme trajanja događaja je 90 minuta, a sadržaji nisu primjereni mlađima od 14 godina. Ljubiteljima likovne umjetnosti i poezije ulaz je slobodan, a oni koji nisu imali priliku vidjeti film o Renatu Percanu u Medulinu, imaju za to novu priliku.

28.11.2009. Radionica MedulinArta

U petak 27. studenoga u loži je otvorena izložba slika koje su nastale kao rezultat likovne radionice udruge MedulinArt. Izložbu je otvorila predsjednica Udruge Branka Grakalić koja se u ime polaznika zahvalila voditelju radionice. Radionicu je vodio medulinski slikar Remigio Olivari, a polaznike je poučavao svojoj tehnici slikanja koncem i akrilnim bojama. Rezultati su zaista impresivni, a nešto od toga moći će se uskoro vidjeti na ovom portalu u rubrici umjetnine.

Od nedavno MedulinArt je svoju djelatnost proširio i na literarne uratke pa su jučer bile kazivane i pjesme nekih članova Udruge. Poseban je bio doprinos Drage Draguzeta koji je zasvirao na "mihu", a k tome je vrlo dojmljivo izgovorio svoje pjesme na čakavskom.

Posebnu je veselost izazvao dolazak televizijskog snimatelja za kojega je predsjednica Udruge još jednom otvorila izložbu. Valja naglasiti da je gospođa Grakalić u sljedećoj godini najavila 12 različitih radionica i pozvala mještane da se u što većem broju uključe u njih. Zaista dobar način da se oživi kulturni život u Medulinu i za nadati se da će Općina podupirati kulturne djelatnosti razmjerno njihovoj društvenoj vrijednosti i u odnosu na potporu koja se daje za sport.

27.11.2009. Arheološki park Vižula

Jučer, u četvrtak 26. studenoga, u Medulinu je obilježena 15. obljetnica djelovanja Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju Brijuni - Medulin. Tom je prigodom, u okviru međunarodnog arheološkog savjetovanja, održan skup na temu "Umjetnički obrt od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka". Skupom je moderirala mr. sc. Kristina Džin.

Prije početka skupa prisutne je pozdravio načelnik općine Goran Buić, a zatim je o Međunarodnom istraživačkom centru za arheologiju Brijuni - Medulin govorila njegova voditeljica prof. dr. sc. Vesna Girardi-Jurkić. Načelnik je gospođi Girardi-Jurkić uručio buket svijeća, a ona njemu tri sveska časopisa Histria antiqua. Nakon toga održan je veći broj zanimljivih izlaganja o arheološkom lokalitetu Vižula, pri čemu se moglo čuti da se priprema projekt eko-arheološkog parka na Vižuli, koji bi obogatio medulinsku turističku ponudu i s vremenom pribavio sredstva za očuvanje i daljnje istraživanje tog nadasve vrijednog arheološkog lokaliteta. Pisao sam o takvoj mogućnosti prije više od 4 godine (vidi Ono najbolje se ne nudi), pa mi je drago bilo čuti da se o tome konačno počelo ozbiljno razmišljati i na razini Turističke zajednice općine Medulin. Uzmu li se u obzir ovogodišnji uspješni napori oko organizacije kazališne predstave Krispo na Vižuli, postoji nada da će zaista doći do nekih pomaka u tom smjeru.

Skupu je nazočilo osim domaćih i desetak stranih znanstvenika, no nažalost premali broj građana Medulina koji su imali rijetku priliku naučiti nešto o mjestu u kojemu žive, a od čije bi povijesti  mogli živjeti još bolje. Medulin bi mogao i trebao biti mjesto bogate znanstvene i umjetničke ponude, pa organizatorima skupa valja odati priznanje što su pridonijeli tome da se mjesto razvija u tom smjeru.

31.08.2009. Genij, tu pokraj nas

U četvrtak 27. kolovoza prikazan je u bloku 11 na medulinskoj placi film Genij, tu pokraj nas - Renato Percan. U dvorani na katu svi su stolci do posljednjega (od njih preko stotinu) bili popunjeni, a unatoč sparini i vrućini toga dana u prostoriji je bilo ugodno zahvaljujući radu klima uređaja.

Nešto poslije 21 sat prisutne je pozdravio voditelj Andrej Bader koji je potom dao riječ Goranu Buiću načelniku općine koja je organizirala

prikazivanje filma. Načelnik je u svom kratkom obraćanju prisutnima najavio izložbu pastela Renata Percana ove jeseni, pa se možemo nadati da ćemo u Medulinu uskoro imati još jedan iznimni kulturni događaj. Budući da slikar zbog krhkog zdravlja nije mogao sudjelovati na projekciji filma, prisutnima se nakon načelnika u ime supruga obratila Regina Percan. Potom sam i ja kao autor filma zahvalio prisutnima na velikom odazivu, te rekao nekoliko riječi o filmu.

Želeći izbjeći dociranje odlučio sam Renata Percana i njegovo stvaralaštvo prikazati ne riječima nego slikom i glazbom s tek nešto malo teksta na početku filma. Namjera mi je bila uvući gledatelje u Percanovo stvaralaštvo, u njegove slike prepune eruptivne snage umjetnikova duha, a u suprotnosti spram njegove tjelesne krhkosti i izvanjske mirnoće umjetničkoga nastupa. Stoga sam, što se na osnovi reakcije publike pokazalo kao puni pogodak, za glazbenu pozadinu odabrao djela Antonina Dvořaka. Iako sam se možda pribojavao da bi nekome moglo dosaditi 46 minuta filma o slikaru i njegovim slikama, za sve vrijeme trajanja filma pozornost gledatelja nije popuštala, pa se iz gledališta nije čuo ni najmanji zvuk. Oni koji su bili tamo mogli su se uvjeriti u oduševljenu reakciju publike koja je imala prilike doživjeti Percanove slike na jedan novi način. Nadam se da sam time pokazao koliko je Renato Percan veliki umjetnik i koliko je važno da njegovom stvaralaštvu u Medulinu damo pravo mjesto.

14.06.2009. Oživljena antika

Eto dogodilo se konačno i to, pa se možemo nadati novim pomacima. Prošlo je skoro četiri godine od kada sam u ovoj rubrici objavio tekst  „Ono najbolje se ne nudi“ koji sam započeo riječima: „Kada je riječ o originalnim suvenirima i turističkoj ponudi onda valja reći da se ono najbolje što Medulin može ponuditi turistima, vrhunska kulturna baština, opće ne nudi“. Pokušao sam tada skrenuti pozornost na mogućnost i potrebu da se Vižulu na odgovarajući način uključi u turističku ponudu.

I eto dogodilo se. Mlađi su ljudi preuzeli inicijativu i pod pokroviteljstvom Općine Medulin, TZ općine Medulin, Istarske županije i DKUS Mendula učinili su prvi korak. U petak 12. lipnja organiziran je mali spektakl. Ulaz je bio besplatan, a pozivnice privlačne. Okupljanje je počelo u 19³⁰ na terasi hotela Arcus gdje su goste dočekivale hostese u rimskim nošnjama dijeleći im medaljone s Krispovim likom. Uz suhe smokve i napitke okupljanje i druženje je potrajalo do 20⁰⁰ sati kada je načelnik Općine Goran Buić pozdravio prisutne. Sljedećih dvadesetak minuta Andrej Bader održao je u prostoru hotela prezentaciju kojom je pokušao dočarati vjerojatni izgled Vižule u rimsko doba. Nakon prezentacije publika se na čelu s glumcima kazališne družine FERR prošetala do rekonstrukcije ostataka rimske vile na Vižuli. Tamo je pred više stotina posjetitelja održana predstava pod nazivom „Crispo“ o sinu rimskog imperatora Konstantina koji je možda bio ubijen upravo na Vižuli.

Nakon predstave se publika, u kojoj je bio i znatan broj stranaca, opet prošetala do restorana Oliveto gdje ih je čekala „rimska gozba“. Sve u svemu zanimljiv i hvale vrijedan napor da se obogati turističku ponudu, ali i da se oživi kulturnu baštinu Medulina. Manje propuste treba pripisati početničkom neiskustvu u organiziranju sličnih događanja, no sve ih je lako otkloniti. Medaljon s Krispovim likom otisnut je zrcalno što treba popraviti, a bilo bi poželjno da se ubuduće prostor glumišta ogradi užetom do kojega bi publici bio dozvoljen pristup, kako bi se predstava mogla odvijati i pratiti nesmetana. Šteta što na pozivnicama nisam našao imena organizatora projekta, a oni uvijek postoje i ovom su priliko zaslužili da im se spomenu imena.

28.05.2009. Zaboravljeni egzodus

Zaista, pun pogodak. U premanturskoj školi jučer je održana promocija knjige Zaboravljeni egzodus 1915.-1918. autora Andreja Badera i Ivana Miškovića. Školska dvorana bila je pretijesna da primi sve one koji su htjeli prisustvovati promociji. Dvjestotinjak ljudi natiskalo se u prostoriji, a oni koji nisu mogli ući zaposjeli su prozore. Veličanstven doživljaj. Toliko ljudi na promociji jedne knjige teško je vidjeti i u velikim gradovima, a kamo li u općini koja ima nekoliko tisuća stanovnika.

Nakon kratkih uvodnih govora Ivice Rogulja i Emila Jukopile u ime Poglavarstva općine Medulin koja je financirala tiskanje knjige i organizirala promociju, riječ su preuzeli autori. Najprije je Ivan Mišković opširno objasnio okolnosti u kojima je knjiga nastala i potrebu njezina izdavanja, a zatim je Andrej Bader zahvalio brojnim mještanima općine Medulin čija su svjedočenja i dokumentacija pomogli da knjiga nastane, te Poglavarstvu koje je prepoznalo vrijednost projekta i svesrdno ga podržalo.

Promocija je potrajala sat vremena, a zatim su prisutnima podijeljeni besplatni primjerci knjige koje su autori još dugo potpisivali oduševljenim građanima. Knjiga je tiskana u tisuću primjeraka, a autori su odlučili odreći se honorara, pa će čitava naklada biti podijeljena stanovnicima općine. Vjerujem da je to knjiga koja će naći počasno mjesto u mnogim domovima.

Nakon promocije druženje je nastavljeno uz bogat i lijepo pripremljen domjenak, pa je sve zajedno preraslo u izvanredni kulturni događaj kakvi se rijetko viđaju i u mnogo većim gradskim sredinama. Zaista, može se samo poželjeti da takvi događaji budu češće.

Posebno je vrijednost pri tome što se pojavio mlađi autor koji se bavi poviješću Medulina i za nadati se da će se uz Andreja Badera i drugi mlađi ljudi angažirati na rasvjetljavanju povijesnih događaja ovoga kraja, te prikupljanja i očuvanja lokalne kulturne baštine. U tom smislu, onima koji to žele, nudim prostor i suradnju na stranicama svoga portala Medulin info kojega svakodnevno prate brojni posjetitelji iz čitavoga svijeta.

21.05.2009. Otimanje javne plaže

Na velikim panoima sa zemljovidima Medulina označena je javna plaža od mola podno hotela Belvedere pa do vrha poluotoka Kašteja. I to je u redu. Tako bi trebalo biti. Mještani i njihovi gosti moraju imati pristup moru, jer veliki broj medulinskih obitelji živi od turizma. I Arenaturist živi od turizma. No, iako svoju turističku ponudu gradi na ukupnoj ponudi mjesta Medulin, prema mještanima i njihovim gostima ponaša se krajnje neprijateljski, na što sam upozorio u više navrata. Nakon prošlogodišnjeg zatvaranje vode na plažama (vidi tekst Zlatna ribica) posljednji neprijateljski čin kojim je ovaj hotelijer upotpunio svoju priglupu koncepciju turizma na ovom području, podizanje je kilometarske ograde kojom se onemogućava pristup javnoj plaži južno od ceste koja vodi prema Kaželi. Presječeni su i zatvoreni putovi kojima su se mještani služili desetljećima pa i stoljećima. Iako je Arenaturist ogradio svoje zemljište, te putove morao je ostaviti otvorenima. Stoga je na budućoj općinskoj vlasti da poduzme sve kako bi se ti putovi vratili u prvobitno stanje, a pravna sredstva za to postoje.

No, kada se već arogantni hotelijer iz godine u godinu ponaša sve bezobraznije prema lokalnoj zajednici u kojoj i zahvaljujući kojoj ostvaruje profit, općinska bi vlast u pregovore s njime trebala ulaziti mnogo oštrije, za što itekako ima sredstava na raspolaganju. Primjerice, može podići ogradu na svojem zemljištu iza recepcije kampa Medulin i onemogućiti ulazak vozila, pa kada se hotelijer pozove na pravo služnosti, onda se na to isto pravo može pozvati i Općina glede putova koje je hotelijer zatvorio. Podnese li hotelijer tužbu sudu, bit će u istom položaju kao i Općina koja je takvu tužbu već trebala (ako nije) podnijeti. Žalosno je, ali je tako, da lokalni hotelijer ne shvaća da od suradnje s lokalnom zajednicom može imati više koristi nego otimajući od nje. Ali kada je već tako onda se Općina ne treba suzdržavati od uporabe svih raspoloživih sredstava, jer druga strana ih očito ne bira. Oko Medulina već godinama pomalo gradi logor pretvarajući ga u ružno i negostoljubivo mjesto. Uspjeh svake buduće vlasti trebalo bi stoga mjeriti i time koliko je lokalnu zajednicu sposobna zaštititi od takvog neugodnog susjeda. Dakako, ovisit će to i o tome koliko su pojedinci u lokalnoj zajednici, pa i u općinskoj vlasti interesno vezani za njega.

10.02.2009. Maškare

Iako su neka mjesta i gradovi, poput Rijeke, od maškara napravili događanja koja okupljaju ne samo mjesno stanovništvo, nego privlače i znatan broj gostiju, u

Medulinu se taj stari oblik pučke zabave polako gasi.

Svake godine sve manje je maštovito prerušene djece koja obilaze kuće i skupljaju sitne darove, a i razdoblje maškara sve je kraće. Kućna kina potiskuju šarenilo, pjesmu i ciku ulične igre koja je stoljećima uveseljavala ljude. Znači li to da da više nema potrebe za tom vrstom zabave koja je omogućavala bar kratkotrajnu posudbu nečijeg lika, zamjenu identiteta, masovnu i društveno prihvaćenu transvestiju, ostvarenje ludičke mašte? Ne vjerujem. Čak štoviše mislim da je ta potreba življa nego ikada. Nešto o tome govore i sve one igre i oblici prerušavanja na Internetu kojima se toliki prepuštaju igrajući istodobno ne jednu, ne dvije, nego mnoštvo različitih uloga. Uostalom neki su gradovi postali poznati širom svijeta po svojim karnevalima, krabuljnim zabavama, maškarama, fašnicima, pokladnim običajima i sl. Zašto onda u Medulinu maškare i pusnu zabavu održavaju još samo šačica entuzijasta i privrženika starim običajima? Nije nikakva tajna da je Medulin u posljednja dva desetljeća doživio nagli priljev stanovništva što je rezultiralo velikim kulturnim pritiskom na domaće stanovništvo i promjenama u tradicionalnom načinu života. Nije nikakva tajna da je tome snažno doprinio i neobuzdani razvitak turizma. Ali nije li upravo zbog održavanja kulturnog identiteta koji i u turističkoj ponudi ima važno mjesto trebalo više organizirano poraditi na očuvanju ludičke tradicije koje Medulinu nedostaje?

11.01.2009. Obnova medulinske rive

Iako s velikim zakašnjenjem, nešto prije kraja prošle godine počelo se s obnovom molova u medulinskoj luci.

Prvi od pet molova već je obnovljen, a u tijeku su pripreme za obnovu sljedećega. Pri tome manje probleme stvaraju neodgovorni građani koji su se oglušili na upozorenje da uklone svoje brodice. Zbog dotrajalosti i urušavanja molova zaista je bilo krajnje vrijeme da se priđe njihovoj obnovi, jer su bili ne samo opasni za one koji su se kretali po njima ili u njihovoj blizini, nego su i veoma nagrđivali medulinsku rivu.

Nažalost, osvjetljenju na novom dijelu rive, iako je bilo najavljeno za kraj prošle godine, ne nazire se još ni početak. Ali kako je vrijeme do lokalnih izbora kratko i sve kraće, vjerojatno će se i lampice uskoro upaliti.

09.11.2008. Medulinski kratkovid

Provjerio sam sve u ovom trenutku dostupne zemljovide Medulina i još uvijek je, uza sve nedostatke, najbolji onaj što ga nudim na ovom portalu. Problem je, naime, u tome što Medulin nije organiziran po ulicama s neparnim brojevima na jednoj i parnim brojevima na drugoj strani ulice, nego po četvrtima u kojima su kućni brojevi često prilično besmisleno razbacani. U tom neredu i poštari se jedva snalaze, a turisti se ne snalaze nikako. A svake ih godine u Medulinu bude i do 200.000. Zato sam prionuo izradi preciznog zemljovida koji bi omogućio snalaženje u medulinskom kaosu. Mjesecima sam radio na njemu i napravio precizan zemljovid u omjeru 1:5000, s ucrtanim četvrtima i orijentacijskim kućnim brojevima. Po prvi puta postoji zaista pravi zemljovid Medulina i dakako zaštitio sam svoje autorstvo.

Budući da je Medulin snažno turističko mjesto smatrao sam razumnim i građanski korektnim ponuditi Općini i Turističkoj zajednici OM da se, uz potporu projektu pokrićem tiskarskih troškova, koji su u ukupnom projektu minimalni, primjereno predstave na zemljovidu koji bi se tiskao u 10.000 primjeraka, od čega bi njima pripalo 1.000 komada. Iz Turističke zajednice dobio sam odgovor da ih trenutno zemljovid Medulina ne zanima, a budu li ga trebali javit će mi se sa zahtjevom za otkup određenog broja primjeraka. Od Općine nisam dobio nikakav odgovor, ali kako se pod odgovor Turističke zajednice potpisao njezin predsjednik, ujedno predsjednik Općinskog vijeća i direktor Istarske razvojne agencije, Darko Lorencin, jasno je da sam konačni odgovor dobio.

Turistička zajednica jedne od turistički najsnažnijih istarskih općina, u izradu zemljovida mjesta u kojem se turisti svakodnevno gube ne želi uložiti ni kune. Neka to učini privatni poduzetnik sam, a oni će zemljovide, budu li im trebali, kupiti kada sve bude gotovo. Umjesto da se predstave na zemljovidima koje turisti čuvaju godinama, oni će radije mnogo više novaca utrošiti na letkiće i brošure koji će ubrzo po tiskanju završiti u smeću. Odgovor da je moj zemljovid komercijalni projekt, što je točno, stvarno je bedast kada se uzme u obzir da je turizam komercijalna djelatnost. Pa ne tiska valjda TZ općine Medulin svu onu hrpu brošura koje dijeli turistima besplatno zbog kulturne promidžbe, nego zbog očekivane zarade. A i na tiskanju tih brošura valjda netko zarađuje. Onome tko prati ovaj portal sve je jasno. Za dodatno razjašnjenje valja pročitati članak Zlatna ribica malo niže. Zaista kratkovidno.

Vlasnike pak turističkih agencija, restorana i ostale dalekovidne neovisne poduzetnike pozivam da po cijeni 15 kn/cm² kupe oglasni prostor i predstave se na zemljovidu koji se ne samo čuva, nego i pokazuje put do njih. Zemljovid će biti tiskan kao potpuno privatno poduzetnički projekt početkom 2009. godine u 10.000 primjeraka.

A što se kulturne baštine Medulina tiče, nju još uvijek na Internetu najbolje predstavljam ja bez kune potpore iz općinske blagajne. Od posjeta pak Internet surfera iz cijelog svijeta mojim stranicama i medulinski turizam jamačno ima koristi. No, i ja sam samo ludonja.

08.10.2008. Tako se to radi

Jučer je na 80. obljetnicu smrti dr. Ivana Cukona u Medulinu otkriven spomenik tom medulinskom intelektualcu, hrvatskom domoljubu i piscu himne "Krasna zemljo Istro mila", te svojedobno velikom županu zagrebačke oblasti.

Kip je izradio akademski kipar Mate Čvrljak, a cijeli su projekt financirali općina Medulin, grad Zagreb i Istarska županija. Na život i rad dr. Ivana Cukona podsjetio je dr. sc. Nevio Šetić, a spomenik su zajednički otkrili Ljiljana Kuhta Jeličić, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba, Emil Jukopila, načelnik općine Medulin, i prof. dr. sc. Robert Matijašić, član poglavarstva Istarske županije.

Nakon toga otvorena je prigodna izložba u mjesnoj loži.

Ovo je u kratkom razdoblju drugi spomenik (nakon spomen ploče Matku Rojniću) nekom zaslužnom medulinskom intelektualcu i to posebno veseli. Spomenik dr. Ivanu Cukonu nije samo podsjetnik na jednog zaslužnog građanina i potrebno osvježenje povijesnog pamćenja, nego i umjetničko osvježenje mjesnog prostora. Zato se valja nadati da će kipova, spomenika zaslužnim Medulincima, uskoro biti i na drugim mjestima u Medulinu, a izgledu bi mjesta znatno pridonijele i skulpture ribara, pralje, mlinara i sl. na odgovarajućim mjestima.

23.08.2008. Zlatna ribica

Čitam u današnjem Glasu Istre da će prihod od turizma u Hrvatskoj ove godine biti veći nego lani, ali će njegov najveći dio završiti na bankovnim računima stranaca. A na medulinskim plažama nema vode, jer je Arenaturist zavrnuo slavine.

Već sam toliko puta pisao o bedastoj poslovnoj politici Arenaturista i njegovom neprijateljskom ponašanju prema lokalnoj zajednici da mi je to već dosadilo ponavljati. Ali ako jedan hotelijer ne shvaća da od suradnje s lokalnom zajednicom i od prijateljskog okruženja ovisi njegov dugoročni uspjeh onda on za tu zajednicu postaje veliko zlo kojemu se treba žestoko oduprijeti.

Kad su u vrijeme socijalizma građeni hoteli na medulinskoj rivijeri i uređivane plaže nitko nije misli da bi jednog dana dotok vode na plaže mogao onemogućiti netko u Arenaturistu zato da bi iznudio koncesiju na plaže ili se osvetio zato što je koncesiju izgubio. Sve je bilo društveno i vodovodne su se cijevi postavljale razumno najkraćim putem, od hotela do plaže. Ali vidi vraga, sada hotel i plaža ne pune istu kesu pa je hotelijer odlučio zagorčiti život koncesionaru plaže. Kao da loše uređena plaža ne ostavlja loš dojam i na njegove goste. Pa ne dolaze gosti u žicom ograđeni dio prostora hotela, nego u Medulin, jer da nije tako hoteli bi vrlo uspješno mogli poslovati i u tamo nekoj vukojebini gdje bi bez konkurencije dobili sve moguće koncesije. Očito u Arenaturistu nisu ništa naučili iz izgubljenih sudskih sporova s Općinom nego se i dalje žilave. Ali na otvaranje vodovodnih slavina može ih se prisiliti sudskim putem. Samo to traje, a za to će vrijeme svi trpjeti štetu. Podsjeća me to na jedan vic koji bi prilagođen ovoj prilici izgledao ovako. Uhvatio jedan hotelijer zlatnu ribicu, a ona mu kaže: „Pusti me pa ću ti ispuniti što god zaželiš“. „Zar zaista!?“, oduševljeno će hotelijer. „Zaista“, kaže zlatna ribica, „ali znaj da što god učinim tebi svima koji od turizma žive u Medulinu učinit ću dvostruko“. Hotelijer se zamisli pa reče: „Učini da oslijepim na jedno oko“.

Bili možda Općina sada trebala zatvoriti dotok vode hotelima, pa da se tada konačno počne razumno razgovarati, ili ako baš mora suditi? Jer, čini se da se s nekima nikako ne može pametno, nego samo na silu.

21.07.2008. NE Kaštijunu

Na ovim sam stranicama o Kaštijunu pisao već više puta i uglavnom se to odnosilo na političko "nadmudrivanje" o tome zašto je lokacija za istarsku "tvornicu smeća" određena baš na Kaštijunu iako su argumenti za tu odluku neuvjerljivi. Sada je, međutim, priča o Kaštijunu, po svemu sudeći, prešla s teorijske na praktičku razinu i građani općine Medulin počeli su se organizirati u građansku ad hoc inicijativu kakve su u zemljama razvijene demokracije uobičajene i svakodnevne.

Koristeći legalna sredstva građanskog neposluha i otpora, od prikupljanja potpisa na peticiju protiv "smećare", preko javnog iskazivanja nezadovoljstva na predloženi projekt županijskog postrojenja za preradu otpada, do demonstracije volje za blokiranjem odlagališta strojevima bude li i takva mjera potrebna.

U svemu tome država djeluje zatečena i dosta zbunjeno pa je državni tajnik na razgovor o Kaštijunu s predstavnicima EU dbio pripustiti načelnika Općine s glupavim obrazloženjem da njegovo sudjelovanje nije potrebno, jer će biti prisutni članovi Zelene Istre. No, kada već nije mogao svoje mišljenje izreći u uredu državnog tajnika, načelnik Općine izrekao ga je ovih dana među prosvjednicima. A oni su pokazali da se građani znaju i hoće organizirati kada im dogori do noktiju. S time bi i vlast, na svim razinama, ubuduće trebala računati.

 POLITIKA

14.06.2010. Kulturna politika

Ne znam koliko će to trajati, ali ovih je dana Medulin zaista imao kulturnu politiku. Politiku koja je vođena kulturno i koja se brinula za kulturu. U okviru programa obilježavanja Dana Općine Medulin, u petak 11. lipnja održana je svečana sjednica Općinskog vijeća u Banjolama na kojoj je jednoglasno usvojen prijedlog dodjele nagrada i priznanja zaslužnim građanima Općine.

Nagradu Općine Medulin dobio je biskup u mirovini Antun Bogetić. Dodijeljeno je trinaest priznanja za postignuća u raznim djelatnostima. Kao najveće priznanje dodijeljena je Povelja počasnog građanina Općine Medulin akademskom slikaru Renatu Percanu, jednom od najvećih živućih hrvatskih likovnih umjetnika.  Tim je priznanjima u javnost odaslana poruka da općinske strukture uviđaju i cijene doprinose građana razvitku Općine. Posebno je važno priznanje Renatu Percanu koji je već otprije dobitnik mnogih, pa i najviših državnih priznanja, ali je ovo prvo priznanje koje je dobio od Općine Medulin u kojoj živi i stvara 35 godina. Da je u Općini konačno shvaćena važnost njegovanja i razvitka umjetnosti visokog dosega kao potrebe domaćeg stanovništva, ali i kao dijela kvalitetne turističke ponude, svjedoči otvaranje likovne galerije u Banjolama i dviju izložbi koje su pobudile iznimno zanimanje javnosti. U Banjolama je odmah nakon svečane sjednice Općinskog vijeća i podjele priznanja, u veoma poticajnom ozračju, otvorena nova likovna galerija "Josip Crnobori" u kojoj je izloženo dvadesetak Crnoborijevih djela posuđenih za ovu prigodu iz Zagreba. U Medulinu je pak dan kasnije, u subotu, otvorena izložba pastela Renata Percana. Za tu priliku višenamjenska dvorana u bloku 11 na medulinskoj Placi pretvorena je u prekrasan galerijski prostor. Brojni posjetitelji pristigli su na izložbu iz cijele Istre. Uz pozdravne riječi i uvodne govore na glasoviru je zasvirala Branka Grakalić. Zadivljeni Percanovim pastelima posjetitelji su oduševljeno pozdravili medulinskog umjetnika, pa se uz domjenak otvorenje izložbe pretvorilo u veličanstven kulturni doživljaj kakav bi se i u velegradu mogao poželjeti. Satima su posjetitelji, među kojima i inozemni, stajali u redu da im Renato Percan potpiše katalog i tek je nakon dva i po sata publika napustila izložbeni prostor. Bio je to zaista događaj za pamćenje iz kojega valja nešto naučiti. Medulin može i treba, jer za tim postoji snažna potreba, oblikovati kulturnu ponudu visoke razine. Politika koja to bude znala, koja se trajno izdigne kao kulturna politika, učinit će od Medulina mjesto ugodno za život i boravak, a time i privlačno odredište za zahtjevne turiste koji u turističkoj ponudi očekuju više od sunca, mora, dobre hrane, loše glazbe, rizičnog seksa i jeftinih suvenira.

05.06.20010. Ne Kaštijun

O Kaštijunu sam napisao, vjerujem, više-manje sve što je trebalo napisati, pa tko želi može se podsjetiti ovdje i ovdje. Nažalost, ništa se novoga više ne zbiva. Samo se ponavlja već poznato. Županijska vlast čeka da se prosvjednici umore, a oni već pomalo umorni, pokušavaju posljednjim snagama dočekati neku novu vlast i neka bolja vremena koja se ni ne naziru.

Danas je Kaštijun osvanuo umiven. Ovako izvan ograde i ne izgleda kao deponij. Plastične su vrećice nestale iz krošanja drveća i sa žičanih ograda oko deponijskih objekata, a i na tlu je ostala tek pokoja stvar kojoj tamo nije mjesto. Na tako umivenoj livadi ispred deponija, okupilo se oko 130 prosvjednika pod budnim okom nekolicine policajaca kojima je potporu pružalo još jedno vozilo na prilazu deponiju.

Predstavnici općinske vlasti i oporbe (što god to u Medulinu trenutno značilo) svojim su prisustvom htjeli pokazali da su uz birače. Nisam primijetio jedino predstavnike IDS-a. Ali to je i razumljivo, Kaštijun je njihov projekt, pa ih govornici na današnjem skupu nisu štedjeli.

Današnji je prosvjed, od govornika na skupu,  nazvan prosvjedom upozorenja, kojemu će slijediti blokada deponija, ako županijska vlast ne pokaže spremnost udovoljiti zahtjevima prosvjednika. Ali ne vjerujem da će to vlastelini učiniti. Već su dovoljno puta pokazali da ih nije briga za mišljenje građana, jer su vještim kadroviranjem za 20 godina stvorili biračku mašinu koja im uvijek iznova izručuje vlast, neovisno o tome što iza njih stoji tek 20-25% birača. I sve dok je polovici istarskih građana lakše trpjeti takvu vlast, nego jednom u četiri godine izaći na izbore i odlučno reći ne, uzaludni će biti prosvjedi manjeg broja onih kojima nije svejedno kako će im djeca živjeti sutra. Uostalom, ne kaže li se da: svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Pa sve dok se građani ne usprave i sa sebe ne stresu arogantne političke gazde, nicat će posvuda po Istri raznovrsni zagađivači i otimači, koji političkim gazdama donose osobnu korist. Jer, kad sam već kod narodnih poslovica, nije li točna ona da se: po pognutom drveću i koze penju.

Trajanje 2' 2''

Prilagođeno za Internet Explorer

02.05.2009. Izborna ponuda

Ovogodišnji lokalni izbori održat će se prema novom zakonu i mnogi u tome vide priliku za preslagivanje političke moći u općinama, gradovima i županijama. Zato se kandidati za čelne funkcije više nego do sada trude u osvajanju simpatija birača. Pri tome se gdjekad stvara privid da će se neposrednim izborom načelnika općina, gradonačelnika i župana upravljanje lokalnim zajednicama bitno promijeniti nabolje. Takav privid rado podržavaju kandidati za te funkcije koji ne mogu računati na većinu u općinskim, gradskim i županijskim vijećima. Ali to je ipak samo privid. Iako, naime, čelni ljudi neposredno izabrani na funkcije više neće morati strahovati da će sa svojih mjesta biti smijenjeni različitim koalicijskim preslagivanjima, njihova uspješnost u ostvarivanju izbornih obećanja i dalje će bitno ovisiti o podršci koju će imati u vijećima. Stoga će biti prisiljeni koalirati s raznim izbornim listama da bi si pribavili potrebnu podršku većine. I tu se krije opasnost novih izbornih prijevara birača, kao što je to uvijek kod poslijeizbornih koalicija. Jer, lako je moguće da onaj kome smo dali svoj glas koalira s onima kojima svoj glas nikada ne bismo dali. Čak štoviše može to učiniti bez straha da ga se optuži za izbornu prijevaru, ako se prije izbora nije izjasnio o tome s kime nikako neće ući u koaliciju. Zato bi svi kandidati za čelne funkcije i izborne liste trebali kao obvezni dio svog predizbornog predstavljanja navesti s kime nikako neće ulaziti u koaliciju koja obnaša vlast.

Prateći ovih dana u općini Medulin predstavljanje pojedinaca koji se takmiče za osvajanje mjesta načelnika i donačelnika, te lista koje se nadmeću za ulazak u Općinsko vijeće opažam da se svi predstavljaju s više-manje istim privlačnim programima. Za građane to naizgled i nije loše, jer ma tko došao na vlast trebao bi bez problema ostvariti isti poželjni program za koji se svi navodno zalažu, što znači da se njegovu ostvarenju nitko ne bi trebao opirati. No, tu je ipak nešto čudno. Jer, ako svi imaju više-manje iste programe, čemu onda različite izborne liste. Očito u prvom planu nije želja da se upravo ti za Općinu korisni programi svakako ostvare, nego način na koji će se to postići. Što ostavlja mjesta sumnji da se iza toga kriju osobni interesi. Samo je tako, naime, moguće razumjeti zašto se različiti pojedinci i liste nadmeću da bi ostvarili klonirane programe. Razlike u načinu ostvarivanja više-manje zajedničkog programa trebalo bi već prije izbora prevladati razložnim razgovorima. Posebno mjesto u izbornoj utrci imaju oni koji već sada ne mogu računati na više od jednog mjesta u Općinskom vijeću pa im je vjerojatni cilj politička trgovina s izbornim pobjednicima.

Drugim riječima, na skorim lokalnim izborima u Medulinu građani će se morati odlučiti kome dati svoj glas ne na osnovi izbornih programa koji se nude, nego na osnovi povjerenje u poštenje onih koji iza tih više-manje prepisanih programa stoje. A jedan će od pokazatelja njihovog političkog i ljudskog poštenja biti i razvidnost glede mogućih poslijeizbornih partnera. O tome za sada svi lukavo šute, ali još uvijek mogu progovoriti (tu se ne računaju predizborna omalovažavanja konkurenata, nego samo jasni i određeni iskazi o ne koaliranju poslije izbora) i pokazati svoje namjere. Jer oni koji nastupaju pošteno trebali bi nam omogućiti da znamo hoćemo li možda, dajući im svoj glas, izabrati koaliciju kakvu ne želimo. A o tome što nude glavni sudionici izborne utrke možete pročitati na njihovim mrežnim stranicama. Evo poveznica na njihove mrežne stranice (koje su mi poznate) prema snazi u dosadašnjem sastavu Općinskog vijeća.

Nezavisna lista Emila Jukopile
www.medulinskarivijera.hr  

Nezavisna lista Gorana Buića
www.sanpiero.hr 

SDP Medulina
www.sdp-medulin.org

Nezavisna lista Vladimira Periše
http://www.vladimirperisa.blog.hr

Ostali mi mogu poslati svoje adrese, pa ću ih ovdje dodati.

27.02.2009. Izborna prijevara

Kada je prije nešto manje od četiri godine IDS u Labinu sa 7 vijećničkih mjesta ostao u oporbi Damir Kajin izjavio je na konferenciji za tisak: „Sadašnja koalicija u Labinu je obmana građana i zbog toga bismo voljeli da se ovdje dogode prijevremeni izbori“.

Približava se kraj jednog izbornog razdoblja i u Medulinu je IDS četiri godine bio na vlasti sa samo tri vijećnička mandata, što je očita izborna prijevara, no koju IDS nije mogao izvesti sam. Da vidimo, dakle, tko je i kako omogućio IDS-u da protiv volje birača upravlja općinom Medulin u prošlom izbornom razdoblju.

U prethodnom izbornom mandatu medulinsku vlast obnašala je koalicija na čelu s nezavisnom listom Emila Jukopile koja je imala 4 vijećnika, a IDS–u se u oporbi pridružio SDP sa 3 vijećnika, iako je s Jukopilinom nezavisnom listom imao potpisan predizborni sporazum o poslijeizbornoj koaliciji, pa su sa 7 vijećnika uz vjerojatnu podršku još pokojeg mogli imati stabilnu većinu. Iako su izveli izbornu prijevaru SDP-ovci su se vjerojatno nadali da će s IDS-om uspjeti preuzeti vlast u općini, ali zbog njihove političke prevrtljivosti već na početku mandata napustila ih je jedna vijećnica i prešla k Jukopili, a IDS i SDP su u oporbi nastavili s pokušajima rušenja vladajuće koalicije.

Rezultat svega bio je taj da su na prošlim izborima birači nagradili Jukopilinu listu koja je dobila 6 vijećnika (50 % više), a snažno kaznili SDP koji se na izborima pojavio u koaliciji s IDS-om i dobio samo 1 vijećnika (75 % manje). Iznenađenje izbora bila je nezavisna lista Gorana Buića koja je dobila 3 vijećnička mandata. I kada se činilo da će dvije nezavisne liste sa 9 vijećničkih mjesta ući u koaliciju koja bi imala stabilnu većinu, Goran Buić ušao je u koaliciju s IDS-om i omogućio mu da uđe u općinsku vlast sa 3 vijećnika. Potrebna je većina zatim okupljena dokupom vijećnika i dvije je godine IDS dozvolio Buiću da bude načelnik Općine. No, kada nakon dvije godine nije pristao predati IDS-u mjesto načelnika otkazali su mu povjerenje.

Činilo se da je došlo vrijeme da pravi pobjednik prošlih izbor, tj. Jukopilina nezavisna lista preuzme općinsku vlast iz koje će konačno biti izbačeni gubitnici IDS i SDP. Ali gle čuda, IDS je opet ostao na vlasti. Ovaj puta u koaliciji upravo sa Jukopilinom nezavisnom listom. SDP koji sada IDS-u više nije potreban nedavno je otpao iz koalicije i konačno se našao tamo gdje je bezličnim i politički neprepoznatljivim lokalnim strankama mjesto: na političkoj margini.

Goran Buić sa svojom se nezavisnom listom priklonio Ladonji, ali da nije političar od formata pokazao je ne samo time što je koaliranjem s IDS-om omogućio izbornu prijevaru, nego i time što iz svega ništa nije naučio. Pa umjesto da učini sve kako bi se u Medulinu osnovala podružnica Ladonje i stvorili uvjeti za uspjeh nove vjerodostojne nezavisne izborne liste, on pokušava Ladonju upregnuti u obnavljanje svog političkog ugleda na čelu Šanpjera i vlastite nezavisne liste koja se politički kompromitirala.

Ali birači su već jednom pokazali da nisu baš tako bedasti kakvima ih lokalni političari smatraju i da je medulinska konstanta upravo nastojanje da se IDS makne s vlasti, pa svi oni koji mu se pridružuju bivaju kažnjeni. Cijenu ne shvaćanja toga platio je već SDP koji je nakon izbornog uzleta pred osam godina kada se činilo da na izbore ide kao opozicija IDS-u, potpuno marginaliziran kada se pokazalo da je tek IDS-ov prirepak. Cijenu toga uskoro će platiti Goran Buić i Emil Jukopila koji su kao pobjednici prošlih izbora postupili politički nenačelno i gubitniku izbora IDS-u omogućili da izbornom prijevarom četiri godine provede u općinskoj vlasti.

Jedino što bi Buiću i Jukopili još moglo popraviti kredibilitet, ako za to već nije prekasno, bilo bi njihovo udruživanje u podružnici Ladonje, kojim bi pokazali da su prevladali svoje usko privatne interese i da su bez IDS-ovog pokroviteljstva spremni raditi za opće dobro. Ali za sada nema naznaka u tom smjeru i ne dogodi li se čudo bit će ovo najneizvjesniji izbori u općini Medulin, a gubitnici će i nadalje biti građani koji će opet dobiti vlast koja će se više baviti sama sobom nego rješavanjem općinskih problema.

24.12.2008. Predstavljena Ladonja u Medulinu

Uz nazočnost stotinjak građana u dvorani hotela Belvedere u Medulinu jučer je održana proširena skupština udruge Šanpiero. U pozadini uobičajenih formalnosti koje idu u izvještaju o radu udruge prisutno je bilo lagano predizborno zagrijavanje Buićeve nezavisne liste za Općinsko vijeće.

Kao što sam ispravno pretpostavio u najavi skupa, Plinio Cuccurin koji je najavljen kao gost predavač ispred baljanske udruge Mon Perin d.o.o. iskoristio je priliku da u Medulinu promovira udrugu Ladonja, te da se predstavi kao kandidat za župana Istarske županije, najavljujući za veljaču početak svoje službene kampanje.

Predstavnik udruge umirovljenika obećao je izbornu potporu onome tko se založi za izgradnju doma umirovljenika u Medulinu, što Ladonja već otprije ima u programu, a Cuccurin je pojasnio da taj posao treba odraditi kao jedinstveni projekt i racionalizirajući sredstva na razini županije.

Predstavnik ad hoc udruge građana protiv izgradnje Kaštijuna kao županijskog odlagališta uvjetovao je podršku svoje udruge svakom kandidatu za župana obećanjem da će zaustaviti projekt Kaštijun. Cuccurin je, međutim, takvo obećanje odbio dati s objašnjenjem da odluka mora biti rezultat stručnih procjena za koje će se on založiti. Time se još jednom pokazao kao zreo i načelan političar koji nije sklon demagoškim obećanjima radi stjecanja popularnosti i jeftinog prikupljanja glasova. Jer, iako sam u više navrata jasno napisao zašto je postojeći izbor Kaštijuna neuvjerljiv, apriorno odbijanje bilo koje lokacije za moguće županijsko odlagalište, pa i Kaštijuna, nerazumno je i vjerojatno skriva neke parcijalne interese. Izbor županijskog odlagališta otpada, ma kakav bio, mora biti rezultat pomne analize mogućih lokacija i razložnog izbora najboljeg rješenja za cijelu Istru. Pa iako vjerujem da Kaštijun to nije, svoje uvjerenje spreman sam provjeriti u argumentiranom i razložnom postupku, što s IDS-om do sada nije bilo, a vjerojatno i neće biti moguće. Zato ni od koga ne bi trebalo tražiti apriorne odluke, jer one su nas i dovele u situaciju u kojoj smo sada, nego pošteno i razumno postupanje u rješavanju problema.

19.12.2008. Za još bolju Istru

U utorak 23. prosinca 2008. održat će se u medulinskom hotelu Belvedere skupština udruge građana Šanpiero.

Skup počinje u 19⁰⁰ sati, a gost predavač ispred baljanske udruge Mon Perin d.o.o. bit će Plinio Cuccurin. U pozivu je naznačeno da je udruga Šanpiero članica udruge Ladonja - Saveza za još bolju Istru, pa je imajući u vidu Cuccurinovo gostovanje opravdano očekivati da će na skupu biti po prvi puta u Medulinu predstavljena i udruga Ladonja.

Skup je otvoren za sve građane pa je to prilika svima koji su zainteresirani za djelovanje udruga Šampiero i Ladonja da saznaju više o njihovu radu. Dođite dakle, pitajte i saznajte. Na dnevnom redu je i Medulinska Rivijera, te uključivanje građana u upravljanje općinskim resursima. Možda je to na ovom prostoru dobar iskorak prema civilnom društvu

11.12.2008. Sudsko rješenje

Ovih su dana na preko tisuću adresa u općini Medulin stigle poštanske pošiljke Općinskog suda u Puli. Mnogi su se zbog toga uznemirili, jer iz šturog objašnjenja sudskog rješenja baš i nije posve jasno o čemu se radi. A radi se o tome da je u pokušaju Republike Hrvatske da ospori uknjižbu prava vlasništva Općini Medulin na nekada društveno zemljište, napravljena pogreška pa su plombirane i brojne privatne čestice.

Sudsko rješenje koje je sada pristiglo na adrese velikog broja Medulinaca ispravlja tu grešku pa razloga za uznemirenost s te strane ne bi trebalo biti.

Ipak, Republika Hrvatska i dalje ustraje u pokušaju da općini Medulin ospori pravo uknjižbe vlasništva na nekada društveno zemljište, čime će joj ako u nakani uspije znatno umanjiti prihode, jer se dobrim dijelom radi o zemljištu na kojemu se nalaze medulinski kampovi. A to znači da iako kao pojedinci ne bismo trebali biti zabrinuti za svoja privatna zemljišta, zabrinutost za sudbinu zajedničkog dobra ipak ostaje.

09.10.2008. Ludonja i normalni

Davne 1508. godine Erazmo Roterdamski napisao je neveliko, ali danas u svijetu poznato djelo, posvećeno prijatelju Thomasu Moreu, pod naslovom Pohvala Ludosti. Pri tome se poigrao usporedbom grčke riječi moria (= ludost) s Moreovim prezimenom.

Kada je Louis Pasteur ustvrdio da bolesti izazivaju mikroorganizmi, cijenjeni su francuski akademici smatrali da bi ga trebalo smjestiti u ludnicu. A kada je Nikola Tesla, jedan od jamačno najumnijih ljudi 20. stoljeća izložio svoju ideju rotirajućeg magnetskog polja, tada svjetski poznatom i priznatom Edisonu, ovaj mu je rekao da u životu nije čuo ništa luđe. Primjera je bezbroj, jer svijet su stvarali i mijenjali ludi, a ne normalni. Normalni (od lat. norma = pravilo) su normalni zato što čine većinu i time određuju pravilo, ali oni su tek mediokriteti, osrednji oponašatelji onoga što je uobičajeno. Pa ako su gramzivost, sebičnost, neiskrenost, glupost, podlost, vlastohleplje itd. u nekom društvu uobičajeni, onda je normalno biti gramziv, sebičan, neiskren, glup, podao, vlastohlepan i sl., te i od drugih očekivati da budu takvi. Tko pak ne misli i ne djeluje kao normalni ljudi, lud je. A da je pamet od svega raspoređena najpravednije ironično je rekao još Descartes opazivši da se nitko ne žali da je ima premalo. Čak štoviše, zadovoljstvo vlastitom pameću toliko je veće koliko je pameti u nekoga manje.

I zamislite sada, u Istri u kojoj norme određuje IDS i u kojoj je slijedom toga jedino normalno da na vlasti vječno bude IDS, a doživotni župan i poslije njega Nino (i poslije Nina Nino, tj. vječno zavijanje istog nino-nino), netko se usudio ponuditi „glas za još bolju Istru“. Dakako, da to nije mogao učiniti normalan čovjek, jer svi normalni ljudi u Istri su ideesovci i svi oni plešu u ritmu nino-nino muzike za ples. Stoga je normalno i da su osnivača Ladonje proglasili za Ludonju, jer on to u odnosu na njih i jest. Kako i ne bi bio kada, čini se, ima skroz poremećen sustav vrijednosti. Normalni ljudi nemaju mnogo novca, ali ga silno žele ne mareći pri tome za druge. Plinio Cuccurin ga naprotiv ima, ali umjesto da ga nastoji imati još više odlučio ga je trošiti za opće dobro. Normalni ljudi krivce za vlastite neuspjehe traže u drugima, a Plinio Cuccurin kaže da se trebamo okrenuti sami sebi. Normalni ljudi zagovaraju samodovoljnost, zatvaranje i sebično čuvanje svoje kasice od siromašnijih, a Plinio Cuccurin poziva na jedinstvo, objedinjavanje snaga i solidarnost sa siromašnijima da bi nam svima bilo bolje. Normalni ljudi straše nas pohlepnošću domaćeg kapitala i sluganski se dodvoravaju stranom kapitalu, a Plinio Cuccurin običnim ljudima nudi da i oni nasuprot stranim kapitalistima uberu neku korist od onoga što će inače neki kupiti „za niš“. Normalni ljudi vladaju sami i ne žele vlast dijeliti s nikim, a Plinio Cuccurin pokušava uvoditi nekakvo suodlučivanje. Ne, to ne priliči normalnom čovjeku. Plinio Cuccurin je jamačno Ludonja i zato ću mu, bude li se kandidirao, dati svoj glas za istarskog župana. Jer, stvarno je vrijeme da to što je sada normalno postane nenormalno, a to je moguće samo s nekim tko je dovoljno lud da opći interes stavi iznad vlastitoga i tko neće, kao što je to danas normalno, za vlastitu zaradu od jedne, oštetiti zajednicu za deset kuna. Licemjerno prenemaganje da je Plinio Cuccurin svoje bogatstvo stekao na cigaretama krajnje je ljigavo kad dolazi od onih koji među svojim biračima tako rado vide uživaoce tih cigareta. Alkohol je još uvijek društveno najrazornija droga, pa što onda trebamo misliti o onima koji u Istri zarađuju proizvodnjom vina ili su njihovi kušači. Za razliku od onih koji su se trapavo pokušali obogatiti ilegalno sagrađenim vinskim podrumima zlorabeći svoje političke veze i položaj, Plinio Cuccurin se obogatio legalno i puneći državni proračun. Pa ako sam nepušač, a jesam, nisam protiv proizvodnje cigareta niti mislim da je novac zarađen na njima prljaviji od onoga što ga zarađuju proizvođači hrane. A što treba ili ne treba proizvoditi i na čemu se smije ili ne smije zarađivati, demokratski trebamo odlučiti svi zajedno. Cuccurina otužuju da je kapitalist, ali i Robert Owen je  bio kapitalist u 19 st. koji je sve svoje bogatstvo nesebično potrošio na poboljšanje života radnika i sirotinje. Pa ako Plinio Cuccurin i nije Robert Owen, nama je potreban ludonja poput njega i mi moramo biti dovoljno ludi da ga slijedimo želimo li se osloboditi ove sada već „nepodnošljive lakoće normalnosti". Cigarete što ih proizvode u njegovoj tvornici neusporedivo su manje štetne u svakom pogledu od onoga što se u ovoj županiji svakodnevno normalno očekuje da popušimo bez prigovora.

Tako se u razgovoru na dvije stranice današnjeg Glasa Istre aktualni istarski župan skriva iza političkih ideala, humanizma i solidarnosti istodobno arogantno izmišljajući još jedno golf igralište na Kaštijunu i omalovažavajući sve one koji su pružili bilo kakav otpor manipulaciji oko izbora lokacije za istarsku „smećaru“. Način na koji pak pokušava diskreditirati svog političkog protivnika i predsjednika Ladonje jednako je „uman“ kao i IDS-ovi plakati s prošlih izbora kada su poznati ideesovci građanima Istre poručivali: ja volim kozu, a ti? Na što je u Puli netko duhovito dopisao grafit: meni su draže žene, a ti si drži kozu!

Valjda kao pripremu tom razgovoru, dan prije u svom „jednoumnom tjebniku“ Glas Istre je objavio karikaturu Plinija Cuccurina kao cara Ludonju na političkoj maškaradi. Samo u toj je karikaturi nešto pobrkano, car stupa pod znakom koze, a kome je milije pod kozom, a kome pod ladonjom svatko je rekao sam.

Nema jamstva da će Cuccurin ostvariti svoja obećanja, i moguće je samo vjerovati mu ili ne. Ali on je jamačno sposoban i ja sam dovoljno lud da mu za sada vjerujem. Oni pak što danas upravljaju Istrom već su odavno i višekratno pokazali da svoja obećanja ne mogu ili ne žele ostvariti. Zato treba biti ne lud, nego budala pa im vjerovati i dalje.

Završit ću, dakle, ovaj tekst Erazmovim riječima prijatelju: „Zdravo, rječiti moj More, i trudi se da marljivo braniš svoju Ludost“.

TEST

Tko ne prihvaća postojeće možda je lud, a tko ga ne razumije jamačno je glup.
Ako niste popušili naslov iznad slike, možete li odgovoriti na pitanje čije lice nedostaje na slici, a nije ni Ludonja ni  Mudonja, nego običan politički hohštapler?
 

27.07.2008. Demokr(o)acija

Kada je u bivšem režimu tko opravdano "uznemirio javnost" protiv neke odluke lokalne vlasti onda bi ga običavali pozvati na razgovor i "blagonaklono" mu priopćili: "Druže, ti si u pravu, ali sada nije ni vrijeme ni mjesto za to što činiš". Dakako, nikada i nigdje nije bilo "vrijeme i mjesto", jer za vlast je svako vrijeme i mjesto kada i gdje se ukazuje na njezine "nestašluke" pogrešno. Otkada smo u demokr(o)aciji sve je, dakako, demokr(o)atičnije. Pa kada radnici štrajkaju u za poslodavca najnezgodnijem trenutku, mogu se čuti budalasti komentari da je štrajk u redu, ali ne kada ima najviše posla. Kao da cilj štrajka nije upravo pritisak na poslodavca, za što je najbolji trenutak baš kada je poslodavcu najnezgodnije. I to je razumno i legitimno.

Pulski se gradonačelnik Boris Miletić uznemirio zbog plakata "Ne Kaštijunu", jer da su oni anti-turistički. I to baš sada u jeku turističke sezone. Da su naročito ukusni, nisu. Ali oni to ni ne trebaju biti, jer nisu tu da uljepšavaju političku sramotu koju gradonačelnik Pule pokušava prikriti, nego naprotiv da na pulsku i županijsku vlast naprave pritisak kojim bi se vlast zaustavilo u provođenju jedne sramotne i za lokalni turizam štetne odluke. A za to je najbolji trenutak upravo sada, jer ako je za turizam štetno nekoliko plakata o namjeravanoj izgradnji "smećare" kako li će onda za taj isti turizam biti štetna sama "smećara"?

Stoga se tu ne radi o bojazni pulske vlasti za turizam na ovom području, nego se tobožnjom brigom za turizam opravdava nelegalno uklanjanje plakata koji "uznemiravaju javnost" pred lokalne izbore. Kao i prije, dakle, nije problem sam problem, nego to što netko ukazuje na njega. Ali, budući da smo se demokr(o)atizirali i politička je samovolja dobila demokr(o)atičniji lik, pa se skriva iza straha od "uznemiravanja međunarodne javnosti".

Međutim, zaista uznemiravajuća je tek činjenica da se osim građana Medulina i Valdebeka ostali još nisu previše zabrinuli.

03.07.2008. Ladonja

Prošli je petak (27. lipnja) u Puli predstavljena udruga Ladonja kao još jedna građanska inicijativa za civilno društvo. U Circcolu se okupilo 200-300 ljudi iz cijele Istre, među kojima je bio zamjetan broj Medulinaca. Među Medulincima moglo se vidjeti sadašnjeg i bivšeg načelnika Općine, te važnije ljude s njihovih nezavisnih općinskih lista. Goran Buić i njegova nezavisna lista i formalno su članovi Ladonje, a hoće li se toj udruzi pridružiti i Jukopila sa svojom nezavisnom listom ostaje da se vidi. U skoro dvosatnom izlaganju s video potporom Udrugu je predstavio njezin predsjednik Plinio Cuccurin višestruko nagrađen pljeskom. Zaista je bilo dojmljivo i uvjerljivo ono što je rekao, pa se nakon završetka skupa stvorio priličan red onih koji su mu željeli osobno izraziti priznanje i stisnuti ruku.

Ladonja kao tradicionalno mjesto okupljanja i društvenog života u istarskim selima i gradićima simbol je zajedničkog napora u rješavanju problema lokalne zajednice. Hoće li se pod tim simbolom konačno prevladati sebični interesi pojedinaca i grupica koji posvuda u Istri otežavaju ili čak onemogućavaju napredak i zadovoljavanje općih interesa, pokazat će vrijeme. I pored općinske zgrade na placu u Medulin jedna je ladonja, ali čini se da nije dovoljno blizu vijećnice u kojoj "predstavnici građana" nikako da pronađu put do opće dobrobiti stanovnika Općine. No, i čuda se događaju, pa se valja nadati i podupirati one koji znaju i žele vlastite interese ostvarivati u okviru općih, a ne protiv njih. Inicijativa Ladonja se čini dobar put.

SADRŽAJ

M

Pohlepa, glupost, oboje ili nešto treće

M

Za uho i oko

M

Kulturna politika

M

Ne Kaštijun

M

Medulin u kulturi - Kultura u Medulinu

M

Štrolige, prči i divice

M

Radionica MedilinArta

M

Arheološki park Vižula

M

Genij, tu pokraj nas

M

Oživljena antika

M

Zaboravljeni egzodus

M

Otimanje javne plaže

M

Izborna ponuda

M

Izborna prijevara

M

Maškare

M

Obnova medulinske rive

M

Predstavljena Ladonja u Medulinu

M

Za još bolju Istru

M

Sudsko rješenje

M

Medulinski kratkovid

M

Ludonja i normalni

M

Tako se to radi

M

Zlatna ribica

M

Demokr(o)acija

M

NE Kaštijunu

M

Ladonja

M

Spomen ploča

M

Skup o Matku Rojniću

M

Sad je gotova, a sada?

M

DKUS Mendula

M

Uskrs stigao prerano

M

Jeftino skupljanje poena

M

Kad gazda tako kaže

M

Spavajte mirno

M

Neće proći

M

Sad

M

Riva

M

Upozorenje

M

IDeeS

M

Tečaj talijanskoga jezika

M

8. dani Mate Demarina

M

Lovci na gliste

M

Stop ludilu

M

Medulinski rogi

M

Sajam cvijeća

M

Sveučilište

M

Ludilo koje treba zaustaviti

M

Mora li se dogoditi nesreća?

M

Cvjetni suveniri

M

Kome još nije jasno

M

Bez komentara

M

Kišni dan u Medulinu

M

Parkiralište

M

Godišnjica vlasti

M

Suveniri

M

Referendum (4)

M

Zelena Istra

M

Medulinska kulturna baština

M

Praznik rada

M

Dobar posao

M

Uskrs

M

Medulinska riva

M

Kultura dijaloga

M

Demagogija

M

Proljeće

M

Kairos

M

Medulinske maškare

M

Mozart u Medulinu

M

Referendum (3)

M

Referendum (2)

M

Referendum

M

Burton car

M

Vižula

M

Videoteka

M

Big Brother u Općini

M

Mrtve duše

M

Knjižnica

M

Gradski park (2)

M

6. dani Mate Demarina

M

Štedjeti na pravom mjestu

M

Sport i kultura (2)

M

100 dana nove vlasti

M

Likovna kolonija

M

Fontana i još ponešto

M

Natječaj

M

Jaram

M

Roženice

M

Stupica za općinsku vlast

M

Gradski park

M

Drvenjaki

M

Ipak se kreće

M

Medulinske vjetrenjače

M

Ono najbolje se ne nudi

M

WEB stranice Općine

M

Kozmetički suveniri

M

Koncert za glasovir (Nikolić)

M

Atelje Medulin

M

Loše je počelo (komentar)

M

6. Brodet Cup Medulin 2005.

M

Sajam istarskih suvenira (2)

M

Zagrebački solisti i Stjepan Hauser

M

Sajam istarskih suvenira

M

Cinjenice o izborima (2)

M

Koncert za glasovir (Babin)

M

Činjenice o izborima

M

Završni koncert polaznika Seminara komorne glazbe

M

Sport i kultura (komentar)

M

Izbor načelnika Općine Medulin

M

5. salon pod hrastom

M

Konstituiranje Općinskog vijeća