Jezik je bitni dio povijesnog identiteta svake ljudske zajednice
i kao takav njezino neprocjenjivo kulturno dobro.
Pod pritiskom globalizacijskih procesa već su nestali i dalje nestaju mnogi
jezici, pa i mjesni govor Medulina biva polako potiskivan iz uporabe.Hoće li sasvim nestati ili ne, ovisi o tome imali još onih koji ga
dovoljno vole da ga nauče ili bar zapišu i zabilježe za pamćenje.
Evdje su dani samo djelići mjesnog govora Medulina kao podsjetnik za
pamćenje onima koji ga još bar malo znaju i kao primjer onima koji se s
njime prvi puta susreću.
SPONZORI
Dječje
brojalice
PINI
– PINICE
Pini
– pini pini – ce
za ko – koru kori – ce.
Ke
– ga di - li
na o – rihu smi – li.
Mile
moje kama - re
kamo ste mi po – šle?
Tamo
doli u pa - tok
kadi maši Marko pop.
Po
– dne zvo – nipopa
doma ni.
Užina
mu se hla – di
dekla mu se ja – di.
NA
PLACI SU JABUKE
Na
placi su jabuke,
gremo kupiti.
Nimamo
šoldih,
ukredimo mami i tati zlata.
A
ti mali neka
– ži,
ne kaži, ne ka – ži...
OBITELJSKI
NADIMCI U MEDULINU
U
mnogim hrvatskim krajevima, pa i u Istri obiteljski su nadimci važan
dio kulturnog nasljeđa. Budući da su stanovnici nekog sela najčešće
bili potomci malog broja obitelji, broj prezimena bio je ograničen
neovisno o tome koliko se iz naraštaja u naraštaj porodično stablo
razgranavalo.
Društveni
je život, međutim, zahtijevao da se svakog pojedinca precizno smjesti
u mrežu rodbinskih odnosa. Stoga su se koristili obiteljski nadimci da
bi se unutar pojedinih porodičnih stabala mogle razlikovati porodične
grane.
Da
bi se djecu dvojice braće, budući da su imala ista prezimena,
moglo razlikovati, dobivala su različite obiteljske nadimke. Najčešće
po osobnom imenu (npr. Mehini) ili osobnom nadimku oca (Brkini), ili po
njegovu zanimanju (npr. Malinarovi). Tamo gdje za tim nije bilo potrebe
porodično je prezime i samo postalo obiteljski nadimak(npr. Žufićovi).